Na Dječjem groblju u Sisku održana je komemoracija za ratnu siročad stradalu tokom Drugog svjetskog rata u tzv. Prihvatilištu za djecu. Riječ je o ustaškom logoru kroz koji je prošlo više hiljada djece, a od kojih je od avgusta 1942. do januara 1943. godine, odnosno za vrijeme njegova postojanja, umrlo ili ubijeno njih oko 2.000. Komemorativni skup u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Vijeća srpske nacionalne manjine Siska započeo je parastosom koji su služili sisački paroh Veselin Ristić i njegov prethodnik Petar Olujić. U ime Udruženja logoraša Jasenovca iz Beograda i Udruženja logoraša iz Banjaluke prisutnima se obratio Slavko Milovanović.

- Moramo se sjetiti onih koji su se borili i koji su pobedili to zlo, a to su partizani. Samo se istinom mogu graditi bolji odnosi između hrvatskog i srpskog naroda. Zato se moramo truditi da sačuvamo uspomene na stradale u Drugom svetskom ratu i da osudimo počinjene zločine i pojave nacifašizma. Moramo osuditi sve koji veličaju ratne zločince i pokušavaju ih proglasiti nevinima, koji revidiraju istoriju i koji nastoje umanjiti broj žrtava i njihovo stradanje - istaknuo je Milovanović.

- Sjećanje na žrtve mora biti svakodnevno, jer se tragični događaji ponavljaju. Ako se ne komemoriraju žrtve, ako se o njima ne predaje u školama ili ne govori u televizijskim emisijama, put do nekih novih logora smrti kraći je nego što mislimo - rekao je.

Aneta Lalić iz SNV-a u svom je govoru podsjetila na hrabre ljude koji su ‘kako god su znali i umjeli pokušali spasiti srpsku ratnu siročad od sasvim izvjesnog i teško shvatljivog brutalnog umiranja’.

Svojim dolaskom ovdje opovrgavate sve one koji smatraju da sa različitih, manje ili više vidljivih pozicija, mogu umanjivati ili pak slaviti užase Drugog svjetskog rata na ovim prostorima – Aneta Lalić, SNV

- Među svima njima posebno pamtimo učitelja Antu Dumbovića, kome je dobar prijatelj doktor Kamilo Bresler povjerio najteži od svih zadataka, znajući da će učiniti sve što je u njegovoj moći, pa i više od toga, da se spase djeca oteta iz logora u Jasenovcu. Svakodnevno je samog sebe izlagao opasnostima i to ne samo kada su u pitanju djeca, već i odrasli Srbi izbjegli iz Like i mnogi drugi. Ante Dumbović još uvijek nema zasluženo mjesto u gradskim memorijama Siska i Petrinje, niti se zvanična historiografija dovoljno posvetila ovom neobično hrabrom i dobrom čovjeku - kazala je.

- Svojim dolaskom ovdje opovrgavate sve one koji smatraju da sa različitih, manje ili više vidljivih pozicija, mogu umanjivati ili pak slaviti užase Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Hrabri ste, jer je danas u Hrvatskoj hrabrost jasno i glasno osuditi NDH kao najcrnje doba u hrvatskoj povijesti. Hrabrost je danas biti na dječjem groblju u Sisku skupa sa preživjelima - dodala je Aneta Lalić.

Među preživjelim logorašima na skupu je bila i Danica Praštalo koju su ratna stradanja vodila kroz sisački logor.

- U logoru sam bila s mlađim bratom i dvije sestre. Kad smo došli iz Jasenovca, majka je protjerana u Njemačku, a mi smo ostali u sisačkim barakama. Čovjek ni životinji ne bi radio ono što su nama radili. Najgora je bila glad; imali smo brojeve na kartonu koji nam je visio na kanapima oko vrata, ali smo ih pojeli. Ponekad su nam kuvali domaću tikvu, krastavce i paradajz i to su zvali papica. Hrana je uvijek bila vruća ili presalana, pa smo svi imali rane po ustima, a kako nije bilo vode, bili smo i žedni. Spavali smo na traci i komušini kukuruza – prisjetila se ova logorašica, koja je potom bila premještena u Jastrebarsko. Nju i brata su kasnije odveli u Koprivnicu.

- Pokrstili su nas i razmjestili po porodicama. Majka se nakon rata vratila i pronašla nas, ali se najmlađoj sestri, koja je tada imala dvije godine, izgubio svaki trag. Tragajući za njom došla je do čovjeka iz Jastrebarskog koji je tvrdio da je to njegova rođena kćerka, ali se suprotstavio vještačenju. Pošto je bio oficir u miliciji, njegova riječ je bila jača nego od moje majke koja je bila gola i bosa - posvjedočila je Danica Praštalo. Na skupu je bila i Dobrila Kukolj, predstavnica Udruženja logoraša iz Banjaluke.

- Ne znam zašto se ovdje sahranjenoj djeci ne posvećuje veća pažnja. To su naša braća i sestre. Žao mi je što neki nastoje da sjećanja na njih odumru. Mi koji smo to sve preživjeli želimo da se naše priča ne unište i ne zaborave - istaknula je.

Program je vodila Dolores Gaćeša iz Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu, a pjesmom Arsena Dedića i recitacijom pjesme Branka Miljkovića obogatili su ga njen kolega Rade Malobabić i Nikola Didulica, učenik OŠ Komarevo. Među prisutnima su bili i gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček, dožupan Sisačko-moslavačke županije Boro Rkman, vijećnici lokalnih vijeća srpske nacionalne manjine, diplomate Srbije iz Zagreba, predstavnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista iz Zagreba i Siska, kao i učenici zagrebačke Srpske pravoslavne gimnazije. Skup je završan polaganjem bijelih ruža i svijeća na spomenik.